Dan kada je „Oktoih” – osmoglasnik, ugledao svjetlo dana prije 523 godine u Obodskoj štampariji jedan je od najvažnijih dana u istoriji južnoslovenskih naroda, kazao je Radomir Uljarević, direktor Izdavačke kuće „Oktoih” koja sa Udruženjem izdavača i knjižara Crne Gore i Udruženjem književnika, tradicionalno obilježava 4. januar, datum kada je ovo jedinstveno liturgijsko djelo na ćirilici štampano u Obodskoj štampariji na Cetinju. On je istakao da je ovaj datum zapravo pravi kandidat za nacionalni praznik, i to ne samo u Crnoj Gori, nego i u svim zemljama Južnih Slovena.
Uljarević je naglasio da baš zato što je štampan u vrijeme najžešće turske najezde na Balkan, „Oktoih” predstavlja djelo od najvećeg značaja za identitet Južnih Slovena.
Pjesnik Andrija Radulović je podsjetio na istorijske okolnosti u kojima je štampan „Oktoih” ističući da je ovo djelo neizrecive ljepote štampano u gnijezdu slobode – Obodu, gdje su Crnojevići osnovali prvu ćiriličnu štampariju na svijetu. On je podsjetio da „Oktoih” ima 269 listova, štampanih u dvije boje, u renesansnom stilu.
– Godine 1494, „Oktoihom”, ili svetim slovom, upisujemo se u civilizaciju, dvije godine poslije 1492, kada je Kolumbo otkrio Ameriku, i samo četiri decenije nakon što je Gutenberg krenuo u veliku misiju ukidajući monopol nad pismenošću, knjigom i znanjem, i ostvarujući ideju da knjiga dođe do svakog. A, znamo koja je moć knjige i znamo da je stvorila svijet. Ko je nadvijen nad knjigom, taj uspravno hoda pod Suncem i zvijezdama. „Oktoihom”, Miroslavljevim jevanđeljem i Njegošem upisali smo se dostojno u civilizacijski krug najvišeg reda – kazao je on.
Svaki narod se raspoznaje prema svojim piscima, Rusi po Puškinu, Tolstoju i Dostojevskom, Grci po Homeru, Italijani po Danteu, a srpski narod ima vladiku Rada, po kojem se prepoznaje u svijetu. On je istakao da je jedan od najvećih ruskih pjesnika 20. vijeka Jurij Kuznjecov naučio srpski jezik da bi preveo „Gorski vijenac”, jer „Rusi smatraju da je Njegoš dužan prisustvovati u ruskoj literaturi kao svjetski original, jer mi takvog pisca nemamo”. Upravo Njegoš, kao i svi Petrovići, podsjetio je Radulović „nisu odstupili od „Oktoiha”, od sopstva, od svetog slova”.
– I hoću da vjerujem da su ta sveta slova dozvala „Gorski vijenac” i „Luču mikrokozma” i ruku Jovana Krstitelja koja je u Jordanu krstila Spasioca svijeta Isusa Hrista. Kao što vjerujemo da niko do sada kao što je to Njegoš nije poezijom dokazao da je čovjek dio Boga i da mu valja stradati među ljudima, naročito u Crnoj Gori. Dragi prijatelji pisci, čije su knjige osveštane ćirilicom i isključene iz kulturnog života danas, veliki je praznik knjige – poručio je Radulović.
Tripko Draganić se pridružio obilježavanju godišnjice štampanja „Oktoiha” stihovima pjesme „Hercegovina” Jovana Dučića. A, oglasio se i književnik Bećir Vuković. On je naglasio da današnjoj vlasti Njegoš služi za političko potkusurivanje i istakao da upravo proglašavanje datuma rođenja vladike Rada navodnim praznikom kulture režim nastavlja sa tom trgovinom.
Dan kada je štampan „Oktoih” ne pripada nikom pojedinačno niti bilo kojoj instituciji, kazao je Novica Đurić, predsjednik UKCG, već „svakom pismenom i krštenom”. On je upozorio da se „srpski jezik i ćirilica ne čuvaju po kafanamam već na mjestima gdje se govori o najvećem datumu jednog naroda.
– Svako ćirilično slovo treba da gajimo, jer pokušavaju da nam ga uzmu i zatru. Dobro bi bilo da imamo više izdavačkih kuća, osim „Oktoiha”, časopisa i knjižara, koje će međašiti nas i njih, nas koji smo u Njegošu, ćirilici i vjeri pravoslavnoj, i njih koji su se odrekli svojih predaka i koji su od naroda napravili najveću sirotinju i siročad na svijetu, potomke koji nemaju svojih predaka – poručio je on i pozvao pisce koji su određeni tradicijom koje su stvorili Njegoš, „Oktoih” i „Miroslavljevo jevanđelje” da se sabiraju.
Prva južnoslovenska ćirilična štamparija na Obodu je ujedno bila i prva državna štamparija u svijetu. „Oktoih” je štampan u relativno velikom broju, od čega je do danas sačuvano 105 primjeraka, što ukazuje želju izdavača, Crnojevića, da knjiga bude distribuirana i u okolne krajeve.S.Ć.


Teologija u stihovima

Budimir Dubak je naglasio da samo ime „Oktoih” čuva i podsjeća da je u Crnoj Gori na djelu progon srpskog jezika, koji je izbrisan kao službeni jezik, i ćirilice, „kojom je napisano sve što vrijedi i sve ono čime smo se upisali u civilizovane hrišćanske nacije”. On je podsjetio da je „Oktoih” zapravo liturgijska knjiga, a ne kultni predmet.
- No, upravo po sadržaju on je postao kultna, vječna knjiga našeg naroda. „Oktoih” je svojevrsna teologija u stihovima. A, pretežni dio je napisao najveći hrišćanski pisac Sveti Jovan Damaskin, čija je ruka na Trojeručici – zaštitnici srpske poezije. Ne može se zamisliti Njegoš, ni Božidar Vuković Podgoričanin, koji je nastavio ono što je počeo jeromonah Makarije, bez „Oktoiha”. „Miroslavljevo jevanđelje”, „Oktoih”, knjige Božidara Vukovića Podgoričanina, Njegoša, i naslova iz naših dana, uprkos progonima i pritiscima sa svih strana, održavaju plamen srpskog jezika i književnosti. Neka je slava „Oktoihu” – poručio je on.